Kada se suočio s neuspjehom, svatko od nas može osjetiti težinu tog iskustva. No, kada je u pitanju dijete, taj osjećaj može biti još intenzivniji, budući da se djeca često bore s vlastitim emocijama i negativnim samopouzdanjem. Naša je dužnost kao roditelja, skrbnika ili učitelja da im pomognemo da se nose s tim izazovima. Dobre vijesti su da postoji niz pristupa koji mogu pomoći djetetu da razumije i prevlada osjetljivu situaciju neuspjeha, sve uz podršku i vođenje nas odraslih.
Razumijevanje neuspjeha
Prvo, važno je da razumijemo što neuspjeh zapravo znači. Neuspjeh nije kraj svijeta, već često samo korak na putu prema uspjehu. Na primjer, slavni izumitelj Thomas Edison poznat je po svojoj izjavi da je pronašao tisuće načina koji neće raditi prije nego što je uspio stvoriti funkcionalnu žarulju. Djeca trebaju razumjeti da neuspjeh može biti i prilika za učenje.
Kroz primjer, zamislimo da dijete nije uspjelo na testu. Umjesto da se osjeća kao da je “totalno promašilo”, potaknite ga da razmisli o tome što je moglo učiniti drugačije. Možda nije dovoljno učilo ili nije postavljalo pitanja kada je imalo nedoumica. U tom smislu, neuspjeh postaje najjači učitelj.
Poticanje emocionalne inteligencije
Osjećaji su moćni, pogotovo kod djece. Razvijanje emocionalne inteligencije može im pomoći da prepoznaju i izraze svoje osjećaje kada dožive neuspjeh. Pitajte dijete kako se osjeća, dajte mu do znanja da je u redu osjećati tugu, razočaranje ili ljutnju. Na primjer, nakon neuspjeha na natjecanju u sportu, roditelj može reći: “Vidim da si tužan. I ja bih se tako osjećao u tvojoj situaciji.” Ova empatija može djetetu pomoći u procesu prihvaćanja svojih emocija.
Razgovor o strategijama prevladavanja
Kada djeca najbolje razumiju svoje osjećaje, možemo ih usmjeriti na konkretne strategije za prevladavanje neuspjeha. Debatirajte s djetetom o tome što bi moglo učiniti drugačije sljedeći put. Napravite popis koraka koje mogu poduzeti. Na primjer, ako je dijete izgubilo utakmicu, može se obavezati da će više trenirati ili pretražiti nove tehnike za poboljšanje svoje igre.
Osim toga, potaknite ih na razvijanje pozitivnog “unutarnjeg monologa”. Umjesto negativnih misli, naučite ih rečenice poput: “Svi naprave greške, ali sljedeći put mogu biti bolji.” Ovakav pristup može im pomoći da izgrade otpornost i samopouzdanje.
Uloga podrške i ohrabrenja
Nema ništa važnije od podrške koju djeca primaju od svojih najbližih. Pohvale i ohrabrenje mogu činiti čuda. Ako dijete doživi neuspjeh, umjesto da se fokusirate na negativne aspekte, usmjerite pažnju na trud koji je uložilo. Recite mu da ste ponosni na njegov napor, bez obzira na ishod. Ponekad je samo to što znaju da nisu sami dovoljna motivacija da nastave dalje.
Primjerice, možete reći: “Iako nisi pobijedio, divim se tvom trudu i načinu na koji se boriš.” Ova vrsta podrške može pomoći djetetu da se osjeća voljeno i cijenjeno, što često vodi do veće otpornosti.
Postavljanje realnih očekivanja
Drugi važan aspekt je postavljanje realnih očekivanja. Djeca često mogu osjećati pritisak da budu savršena, bilo zbog društva, škole ili roditeljskih očekivanja. Pomozite im da shvate da je dovoljno pokušati i učiti. Prikažite im primjere uspješnih osoba koje su doživjele mnoge neuspjehe i prepreke na svom putu.
Na primjer, kada pričate o uspješnom poduzetniku koji je ponovno pokrenuo svoj posao nakon nekoliko neuspješnih pokušaja, djetetu možete približiti stvarnost da uspjeh ne dolazi lako ili bez prepreka.
Kroz podršku, otvorenu komunikaciju i razvijanje emocionalne inteligencije, djeca će naučiti da neuspjeh nije kraj, već korak prema uspjehu. Pomozite im da shvate svoje osjećaje, razviju strategije za prevladavanje i uvijek ih snažno ohrabrujte. Na kraju, ta iskustva izgrade njihovu otpornost i karakter u budućnosti, što je možda najvrijednija lekcija koju im možete pružiti.